".... I jumped in with my eyes closed and a smile on my face..." Osjecam se cudno... Zeljela bih vristati,grebati gristi. A ne mogu se pomaknuti s mjesta. Zeljela bih svoj kutak svemira,ne treba biti velik, komadic plaze, topli pijesak, hladovina, plavo more dokle ti oko seze, dobra knjiga.. i samo On. Osjecam se cudno.. |
Od uvijek sam voljela autobuse.One prave,putnicke. Stvarno je poseban osjecaj sjesti u jedan,znajuci da te odvozi nekamo...na neko sretnije mjesto.I danas,svaki puta kada na ulici vidim autobus,preko usana mi preleti osmijeh,a srce zatitra.Na sekundu zamislim da sam ja u njemu. Oduvjek sam imala osjecaj da je bilo gdje bolje nego ovdije gdje jesam.Da odem bila bih sretnija,bogatija,ljepsa.Kao da u nekom drugom gradu sreca raste na drvetu, i samo mene ceka da je uberem. U nekom drugom gradu necu biti ruzna ili glupa. U nekom drugom gradu dobiti cu super posao na kojem cu biti super uspjesna. U nekom drugom gradu necu plakati za osobom koja me ne zeli. U nekom drugom gradu.... sve je nekako lakse. |
Dvije recenice...Koliko dvije recenice mogu promjeniti respolozenje... Znas,polako sam krenula prema kakvom takvom oporavku.Do danas. I sa dvoje jednostavne recenice si me vratio na pocetak. Jesi razmislio o tome kako cu se osjecati kada te ponovo cujem? I jos nesto... Zelim svoje srce natrag! Predugo je bilo kod tebe. |
Vjerujes li u karmu? U "sve se vraca,sve se placa"? Nisam ni ja vjerovala u to kada sam prekinula zaruke i svu komunikaciju sa njim. I nisam se obazirala na to koliko njega boli prekid. A i kako bih mu tada pomogla... A sada... imam osjecaj da sada "placam" taj dug...Vratilo mi se...Svo ignoriranje,smijanje na sve njegove pokusaje da mi pokaze da me jos uvijek zeli i voli,svaki njegov tuzan pogled kada bi me vidio... Hoce li se i tebi vratiti? I hoces li se tada sjetiti mene,kao sto se ja sada sjecam njega? |
Mislila sam da sam ok. Napokon. Samo...nisam ok.Nisam imala vremena razmisljati o svojim osjecajima. Htjela sam ti se javiti.Makar nema smisla da se cujemo...A i sto bi si rekli? Sto smo uoopce ikada imali za reci? |
strah te je disati strah te je hodati iznova pred zid, u krug, u krug nije to ni svijet, ni cilj, ni put za tebe i budi sve što jesi kada sklopiš oči sve što vrijedi u tebi budi sve što bojiš se da nećeš moći sve što si ti što si ti davno digao si zidove svoje vlastite ćelije ledene sad razmakni ih ko zastore ako ne želiš ostati zauvijek slab i sam na tlu, na dnu nije to ni svijet, ni cilj, ni put za tebe |
Tamni oblaci su se spojili sa ono malo suncanog neba sto je ostalo. I nisam to mogla sprijeciti,kolio god sam se trudila. A trudila sam se... Nema sretnih zavrsetaka,nema princeva na bijelom konju...Samo tamni oblaci koji prozdiru ono malo suncanog neba sto mi je ostalo. Mislim da ti vise ne vjerujem.Nakon danas...Postigao si da se osjetim bezvrijedno.Ali sto to tebi znaci... |
Mozda imas pravo... Mozda jesam pretjerala. Zamrziti cemo se ako ovako nastavimo. Isto kao sto je i bilo dok smo bili skupa... niti jedan se ne zeli niti malo prilagoditi drugome. TI si nastavio sa svojim zivotom,a ja... ja jos uvijek cekam onu vecer samo za mene sto si rekao da mi dugujes.. cekam da sve bude u redu..bas kao sto si i obecao... boomp3.com |
I had a dream about a knight... BIo je visok,tamnokos,ljep... Na jedan karatak trenutak,bio je sve sto sam htjela. Na jedan kratak trenutak...bila sam sretna.. |
The first cut is the deepest.... And so I cut... NIkad duboko. Ne,ne zelim se ubiti. Nikad nije bilo to u igri. Prvi rez mi je uvijek bio najgori.Sjedim sa skalpelom u ruci zatvorenih ociju, pripremajuci se na ne znam kako veliku bol. A zapravo taj prvi skoro nikada ne boli.Tek malo zapece.Prvi nikad nije dubok.Tek se malo zacrveni i mozda se pojavi koja mala kapljica krvi. I onda krene.Svaki sljedeci rez je mrvicu dublji i brzi.Sa svakim novim rezom kao da nestaju svi losi osjecaji.I skoro me sram reci,ali na neki nacin uzivam u toj tjelesnoj boli.Ponovo se osjetim zivom,na neki nacin. And so I cut... Nikad duboko.Ali dovoljno da se vidi.Dovoljno da osjetim. |
Zasto je sve to tako tesko? Zasto je tesko zaboraviti? Zasto jednostavno ne postoji neka sklopka da se osjecaji jednostavno mogu iskljuciti? Zasto tako brzo zavolim? MIlijun puta sam si rekla da to ne radim.Zasto me razum uvijek napusti nakon dvije - tri ljepe rijeci? Ima dana kad sam dobro.Stvarno,iskreno... dobro. Cak,skoro pa i ne pomislim na tebe. I onda,ima veceri kao sto je danas.Kada mi se srce raspada u miliun sitnih komadica.Kada bih sve dala samo da mi se vratis.Ili barem da te boli kao sto boli mene.Ali ne... ti si sretan. Iz moje perspektive to izgleda poprilicno nepravedno. Makar,da...dramim.Za koju godinu cu se smijati ovome kako se sada osjecam.Sve prolazi,pa proci ce i ovo. Samo veceras...Boli. Ne mozes ni zamisliti koliko. Nisam sigurna niti zelis li. boomp3.com |
Volim.... Volim slusati rominjanje kise na prozoru.Volim i iznenadne proljetno-ljetne pljuskove i stenje bez kisobrana. Volim rano proljece,kada je vani jos relativno hladno ali u zraku se osjeti onaj poseban miris proljeca koji se pocne siriti navecer i jednostavno osjecaj budenja koji te obuzme tada. Volim i kada se sve zazeleni i procvijeta. Ne volim hrpu sretno zaljubljenih parova koji se tada secu po gradu.Nikad ih nisam voljela.A ipak bih htjela tako setati sa nekim koga volim. Volim duge setnje.Pogotovo po Gornjem gradu.Volim i male gradice uz obalu,prolaziti kroz te male,sjenovite kamene ulicice.. Volim se voziti u autu.Pogotovo ako vozi netko tko stvarno zna voziti. Volim cuti topot sapica moje macke kad ujutro lovi neke,samo njoj vidljive stvari. Volim i kada mi se sklupca u krilu,ili na jastuku kraj glave i pocne presti. Volim osjecaj kada mi netko uteze korzet. Volim kokos i sve sto ima veze sa time.Bez obzira da li je rijec o hrani ili kozmetici. Volim duge tople kupke. Taman da me vrelina vode i para toliko osamuti da se samo slozim u krevet. Volim hladno oruzje.Posebno maceve i bodeze. Volim arhitekturu srednjeg vijeka i modu viktorijanaca. Volim se izlezavati u krevetu u nedjelju ujutro uz miris frisko skuhane kave. Volim se maziti a pogotovo se volim ljubiti.Skoro vise od sexa. Volim i grebati i gristi.Ponekad znam biti pomalo okrutna... Volim nositi crno,jer tada se najugodnjie osjecam.Tada se osjecam najprirodnjie i napokon imam osjecaj da me ljudi u okolini ne gledaju kao nekog klauna. Ponekad se volim obuci podosta extremno.Imam neku glupu satisfakciju kada me se ljudi "pribojavaju".Imam jednu pomalo domina crtu u sebi.Makar sam u krevetu podosta submisivna. Volim citati.Makar u zadnje vrijeme nemam vremena a i pomalo sam ljena za otici produziti clanstvo u knjiznici. Volim gledati kako pada snijeg.Pogotovo ako uza sebe imam salicu vruce cokolade sa kokosom,ili cimetom. Volim steati po frisko napadanom snijegu.I slusati njegovu skripu pod mojim cipelama. Volim nositi prstenje.Narukvice i ogrlice bas i ne volim.Osim najobicnije crne trake oko vrata. Volim kuhat.Ne volim prati sudje. Omiljena boja mi je crvena.Pomalo smijesno,jer je kao djete nisam bas voljela. Obitavam u stanju kreativnog kaosa.Jednostavno ne znam biti uredna. Zapravo jako volim crtati. Makar mi bas i ne ide. Volim i plesati.Makar mi ni to bas ne ide. Volim izaci sa prijateljima na kavu/trach partiju. Ili u shoping.Nemam ih puno,nazalost.Tesko sklapam prijateljstva.Zivot me naucio tako. Volim poklanjati stvari osobama do kojih mi je stalo.Volim vidjeti taj iznenadeno-sretam izraz lica osoba do kojih mi je stalo. Voljela sam raditi jogu.Samo,sada se nikako ne mogu natjerati da ponovo pocnem. Volim cizme.Obavezno na petu.Zapravo,jedine cizme sa "ravnim" djonom koje ja priznajem su cizme u "military" stilu. Najradije bih cizme nosila cijelu godinu. Volim.... Uzasno se bojim osamljenosti.I toga da nikada necu naci svoju "bolju" polovicu. Bojim se da nisam dovoljno pametna ili ljepa. Ili mrsava.Za bilokakav uspjeh u zivotu. Bojim se da ce me ljudi prestat voljet onog trena kad ja njih zavolim.U zadnje vrijeme se upravo to dogada u mom "ljubavnom" zivotu. Ne volim kada me se podcjenjuje samo zato sto ne pohadam ni jedan fakultet. Ne volim ljude koji o meni sude samo na temelju mog izgleda ili odjece. Zapravo sam dosta iskljuciva osoba.Ne volim onu medju fazu odnosa,u kojoj ne znam da li mi osoba zeli biti prijatelj ili ne.Samnom ili jesi ili nisi.I stvarno ne volim osobe koje prvo tvrde jedno a nakon dva tjedna promjene pricu i pocnu tvrdirti sasvim suprotno.Ako smatram da se za neku osobu u mojem zivotu isplati boriti,borit cu se.Ali isto ocekujem za uzvrat. |
i tako.... napokon je izbrisan jedini dokaz da smo bili skupa. Sada je i sluzbeno gotovo.I to kao da si cekao namjerno dva tjedna od one veceri kad si me ostavio. Taman kad sam se malko sabrala,bacas me natrag na pocetak... |
Ne,ne mrzim te. Ne mogu,niti znam mrziti osobu koju volim.Samo ti ne mogu biti prijateljica.Sve sto sam napravila zadnjih dana... Nadala sam ne nekakvoj reakciji.Ali nisam dobila nista.I to boli vise nego da sto mislis. Toliko o tome da ti je stalo,pa makar kao prijatelju. Sada kad razmislim...s tobom je bilo vise tuznih dana nego sretnih.I zasto se onda ja tako lose osjecam.Cak si mi se i u snove uvukao.I danas mi je teze nego zadnjih par dana. I ne znam kako se pomaknuti sa ovog mjesta. |
Sjedim veceras ovdje.Sve me podsjeca na tebe.Pitam se da li pomislis na mene? Da li ti imalo falim? Zeljela bih jos jednu sansu.Znam da se nebi nista promjenilo,ali htjela bih jos jednu sansu. Umorna sam vec od suza,od piljenja u monitor da vidim kada ces doci online.To ionako nema svrhe jer necemo pricati.Nemamo niti o cemu. U meni se mjesaju stotine emocija.O soka,tuge,ljubavi,gotovo fizicke boli do osamljenosti,straha,ljutnje i bijesa.O da,bijesa. Bijesa,jer sam se ja stvarno trudila. Makar sam duboko u sebi osjecala da nam se blizi kraj.Bijesa, jer si ti tako hladnokrvno sve prekinuo.Cak mi nisi ni dao priliku da budem ljuta na tebe i da ti to pokazem. I dosta mi je tvojih prica o tome kako si se trudio zavoljeti me. jer... nisi se trudio.Barem ne zadnjih mjesec dana. Bio si sve hladniji i hladniji.I ja glupaca sto sam se trudila da te trgnem,da me primjetis... Vjerojatno sam ti bila presmjesna,svaki puta kad sam te pozvala van ili ti pokazala sto osjecam prema tebi i kako me povrijede tvoji postupci. I ne,duso...nisi me uopznao.Ne znas niti koji mi je omiljeni bend. Toliko si povrsan i plitak da mislis da se ovako oblacim samo radi glazbe koju slusam.Znas li koliko me to povrijedilo? Jos imas i obraza traziti od mene da budemo prijatelji!?I traziti od mene da se ponekad cujemo,odemo na kavu.... i najbolje od svega... ti bi mene ponekad zagrlio.A niti ne znas sto meni znaci tvoj zagrljaj. |
Otkuda ti pravo da budes tako prokleto sretan? Jel znas uopce kako se ja sada osjecam?Cak mi nisi imao hrabrosti reci u lice da me ne volis.Obavio si to preko msn-a. I slazem se da smo dva razlicita svijeta,ali mogao si se barem mrvicu potruditi i upoznati me.Samo mrvicu vise da si se potrudio... I otkuda ti pravo sada biti tako prokleto sretan? |
Volim. Da,ponovo,volim.... I zasto onda nisam sretna? Zasto mi u glavi odzvanja alarm? Svakim satom sve glasnije i glasnije... U tom odnosu nesto ne stima... I kako se odluciti sto dalje? Ostati ili otici? Pristati na mrvice? Moliti za izlazak i zagrljaj? Ili,prikupiti ovo ponosa sto mi je jos ostalo i otici? boomp3.com |
Ja sam ocito mazohist.Ocito jesam. Ili sam stvarno toliko glupa. Mislim,koliko puta moram osobi reci da mi fali a da od iste dobijem ikakav odgovor osim sutnje ili ignoriranja i prelaska na drugu temu? Koliko puta se to mora ponoviti da mi dode do mozga da tu nema nicega.Ponovo sam neciji rebound.Ponovo se neko ljeci na moj racun.I toga mi je vec plako pun kufer! |
....And the love she thought she found was just another hand-me-down of grace... Koliko istine u samo jednoj recenici .... Prebrzo se vezem za ljude.I nema veze koliko puta sama sebi rekla da tako sto sljedeci puta necu ponoviti....Ucinim upravo to. Vezem se...Prebrzo zavolim. Nije to dobro... boomp3.com |
Toliko puta sam rekla.vjerovat cu svom instinktu. I svaki puta kada dode vrijeme kada bih mu trebala vjerovati... Ja ga potisnem negdje duboko,u neku tamnicu svoje duse.I slijepo vjerujem.I taman kada se pocnem opustati,cak i uzivati,stvarnost se vrati u osamari me.Okrutno,hladno i proracunato. Nije mi sudeno.... mozda u neko drugo vrijeme i na nekom drugom mijestu... Jos nisam dovoljno tuzna da se izrezem.A pomisao mi je toliko bliska...Djeluje tako ljepo.Jer,kada to ucinim dio ove tuge ce nestati. Zavaravam se.Nece nestati.Nikada ne nestaje.Samo se povuce... I tako se vrti u krug,Dan za danom,mjesec za mjesecom... Jos nisam dovoljno tuzna.... Ali biti cu,u to ne sumljam. |
Sjedim u svojem vlastitom kutu svemira.Vecears stvaram iluziju idealnog svijeta.Svijeta gdje nisam tuzna,ni osamljena.Ne znam zasto,ali veceras me je strah... |
Travanj 2009 (1)
Rujan 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (6)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (1)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv